"Smijeh je univerzalni lijek. Liječi patnju, rastjeruje brige i tugu, a daje vedrije raspoloženje. Također je i univerzalni jezik jer ga razumiju svi narodi svijeta i na istom se jeziku smiju. Svi bismo se trebali ponekad glasno smijati i zaboraviti probleme i uvrede 

Draži su mi nasmijani prijatelji, simpatičniji su mi i rado se s njima družim.

Moja obitelj je vesela i često se smijemo. Zato je najviše zaslužan moj mlađi brat sa svojim nezgodama. Znao je zaključati vrata kuće jer sam mu tako rekla, ali i ostaviti ključ u bravi. Otišao bi na nogometnu utakmicu bez svojih kopački, pa bi igrao u turđim koje su bila dva broja veće. Jednu noć nas je probudio kako bi tražili zečiće. I jesmo, tražili smo ih po kući uz smijeh. Ni dan danas ne znamo kakve zečiće smo tražili, a ne zna ni on. 

Smijeh ništa ne košta i trebali bi se više smijati. Tako liječimo svoje tijelo i dušu, ali i onih oko nas."

Ema Marojević, 8. b

"Mislim da se djeca smiju puno više nego odrasli. Tako piše i ovdje - 400 puta dnevno, a odrasli 17. To je baš malo :(. Meni mama uvijek kaže ljepša si kad se smiješ. To je istina. I ja volim kad se ona smije, onda znam da je zadovoljna i sretna. Savjetovala bih odraslima da se više smiju zato što se ne smiju dovoljno, a to im je potrebno."

Eli Knezović, 5. c

Učenice Ana Glavaš (7. b) i Tamara Orešković (6. c) provele su mini-istraživanje o tome tko se smije više - djeca ili odrasli. Djevojčice su pratile udio smijeha u danu kod djece i odraslih, a rezultati su pokazali da se djeca puno češće smiju nego odrasli.

Zahvaljujemo svima na lijepim radovima!

Stručne suradnice